Splitska Trajektna luka pozvala državu da se uključi u rješavanje nagodbe zbog izgubljene koncesije

Uprava splitske Trajektne luke otvorenim je pismom pozvala predsjednika Vlade, glavnog državnog odvjetnika i ministra mora, prometa i infrastrukture da se uključe u postizanje nagodbe, tvrdeći da bi država na taj način izbjegla plaćanje štete toj tvrtki u iznosu, kako kažu, većem od 600 milijun kuna, koju Trajektna luka potražuje u sudskim postupcima, nakon što je 2016. izgubila pravo na koncesiju.

“Trajektnoj luci Split, tvrtki nositelju prvenstvene koncesije, nezakonito su oduzeta prava koja proizlaze iz stečenih prava. Kulminacija problema bila je u ljeto 2016., u vrijeme kada Vlada RH nije funkcionirala i kada se država pripremala na izvanredne parlamentarne izbore,” stoji, uz ostalo, u otvorenom pismu kojeg je potpisao prokurist splitske Trajektne luke Damir Lovrić.

Prokurist Lovrić je u izjavi za Hinu rekao kako su predstavnici Uprave te tvrtke prije dva tjedna bili u Državnom odvjetništvu RH i u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i tom su prigodom podnijeli službeni zahtjev da se državna tijela uključe u rješavanje problema u vezi a splitskom Trajektnom lukom.

“U protekla dva tjedna nakon našeg službenog zahtjeva nije ništa poduzeto, te ovim otvorenim pismom želimo potaknuti nadležne državne institucije da se angažiraju na prevladavanju poteškoća i pridonesu postizanju nagodbe”, dodao je Lovrić. Jer, kako smatra, u suprotnom država će Trajektno luci morati namiri veliku materijalnu štetu.
Podsjetio je da se na upravnom sudu u Splitu vodi sudski postupak na temelju tužbe Trajektne luke Split, kojom Trajektna luka traži nadoknadu materijalne štete od 370 milijun kuna uloženih u izgradnju lučkih kapaciteta, ako se ne ukine odluka o oduzimanju koncesije Trajektnoj luci i dodjeljivanju, kako smatra, nezakonite koncesije braniteljskoj udruzi “Legio Quarta.”

“Na Trgovačkom sudu u jednom postupku tražimo naknadu štete od 59 milijuna kuna, a u drugom postupku naknadu štete od 262 milijuna kuna,” rekao je Lovrić.

Po njegovu mišljenju, potrebno je angažiranje DORH-a u posredovanju četiriju sudskih postupaka koji se glede Trajektne luke vode na splitskom Općinskom sudu.

“Dva postupka na Općinskom sudu vode se na temelju tužbe Trajektne luke radi utvrđivanja ‘nedopuštenih izvanrednih otkaza’ protiv 40 radnika koji su iz tvrtke Trajektna luka Split prešli u braniteljsku zadrugu ‘Legio Quarta’ i tako omogućili dobijanje koncesije toj zadruzi nakon čega je Trajektna luka ostala bez koncesije, te radi smetanja posjeda Trajektne luke u redovitom obavljanju lučkih poslova. Druga dva postupka na Općinskom sudu su protutužbe na naše dvije tužbe,” objasnio je Lovrić.
U otvorenom pismu također se navodi da Trajektna luka Split “očekuje postizanje mirnog dogovora, kako bi ta tvrtka mogla nastaviti poslovanje, a Republika Hrvatska izbjeći plaćanje štete koje do sada, bez kamata, premašuje 600 milijuna kuna”.

Izvor: Dalmacijanews.hr, 1.6.2017.

Tko je igrač iz sjene koji želi upravljati zaradom od 160 milijuna eura u trajektnoj luci Split?

Javnost još ne zna tko vuče sve konce u sudskoj i gospodarskoj trakavici na hrvatski način kojom se pokušavaju osporiti osnovna prava Trajektne luke Split d.d.
Splitsku trajektnu luku svi znaju po gužvama, a malo njih je svjesno da, kad ide na trajekt, hoda po zlatnom rudniku. Neki su to, izgleda ipak shvatili. Bilo koji koncesionar koji će dobiti koncesiju na idućih 30 godina može očekivati zaradu od 160 milijuna eura, odnosno nevjerojatnih milijardu i 200 milijuna kuna!!!

A umjesto da ovih dana slavi 50 godina rada i doprinosa izgradnji splitske gradske luke, tvrtka Trajektna luka Split d.d. bori se protiv vjetrenjača za svoja osnovna prava. Profitirali su pak pojedinci iz Lučke uprave i splitskih političkih krugova, koji su svojim utjecajem i odlukama došli do raspolaganja nekretninama i protupravnim izvorima prihoda.

Priču koja slijedi niste mogli zamisliti niti u najgorim noćnim morama! Priča je to u kojoj nema nevinih, u kojoj je jedna tvrtka s polustoljetnom tradicijom jedina žrtva, i u kojoj su ruke zaprljali i policija i pravosuđe, i HDZ i SDP…

Split je očito grad sa svojim zakonima, a na teritoriju splitske luke vlada – bezakonje…
No krenimo redom.

Trajektna luka Split osnovana je još davne 1967., otkada je izgradila luku i sve ostale potrebne objekte u luci Split, te bila zadužena za njihovo održavanje. Osamostaljenjem RH, 1991. godine, TLS postaje društveno poduzeće u vlasništvu države, gdje je nastavila poslovati kao i do sada. Zakonom o morskim lukama (1995.) naloženo je osnivanje lučkih uprava diljem Hrvatske pa je tako 1997. godine osnovana Lučka uprava Split. Prva joj je zadaća bila dodjela koncesije nad lukom Split koncesionaru koji će obavljati poslove:

– priveza i odveza brodova, jahti, ribarskih, športskih i drugih brodica i plutajućih objekata,
– ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja roba,
– skladištenja i prenošenja roba i drugih materijala,
– ukrcaja i iskrcaja putnika, (i vozila – dodano prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, NN 158/2003)
– ostalih gospodarskih djelatnosti koje su s ovima u neposrednoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi (npr. opskrba brodova, pružanje usluga putnicima, tegljenje, servisi lučke mehanizacije, lučko agencijski poslovi i špediterski poslovi, poslovi kontrole kakvoće i količine robe i dr.).
Dakle, sve poslove koje je do tada, posljednjih 30 godina, radila TLS.

TLS je odmah po osnivanju Lučke uprave Split, po zakonu morala predati sve prostore koje je izgradila, održavala i koristila, te sva prava Lučkoj upravi na upravljanje, a oni su ih po zakonu bili odmah dužni vratiti na korištenje TLS-u po stečenim pravima sve dok ne dodijele prvenstvenu koncesiju.

I tada kreće cirkus.
Te iste godine, 1997. TLS u skladu sa zakonom traži prvenstvenu koncesiju nad lukom Split, no taj je zahtjev Lučka uprava odbija bez valjanog razloga pa TLS nastavlja obavljati poslove koje je i do sada radila temeljem stečenog prava.
Međutim, iako ima pravo na prvenstvenu koncesiju i obavljanje svih poslova na području luke koja ta koncesija predviđa, TLS od tada obavlja samo usluge priveza i odveza te usluge davanja vode i struje jer joj poslovi ukrcaja i iskrcaja putnika nisu nikada vraćeni već ih nelegalno obavlja Lučka uprava na način da je za te poslove zapošljavala i plaćala 35 do 56 studenata putem student servisa i tako sve do 2005. godine kada napokon te poslove predaje TLS- u ali ovaj put bez mogućnosti naplate tih poslova! Kad ne mogu ja, neće ni nitko drugi

Tu nastaju prve mjerljive štete za tvrtku TLS.

Uz to, Lučka uprava Split prisvaja bez valjanih osnova i 16 poslovnih prostora veličine 1.200 m2 u zgradi lučkog Terminala (koje je TLS do tada izgradila, održavala i koristila i koji su joj trebali biti vraćeni odmah po osnivanju Lučke uprave). Recimo i kako do dana današnjeg, dakle već 20 godina, ti prostori nisu nikome ponuđeni niti na korištenje, niti na koncesiju. Kolika je već tu šteta napravljena splitskoj luci, gradu i državi??!
Dodatno, Lučka uprava prisvaja pravo obavljanja parkirališne djelatnosti u luci iako je to jedno od osnovnih prava koncesije!

Sve te godine TLS je u većinskom državnom vlasništvu, no situacija se značajno mijenja 1999. kada je TLS je privatizirana putem Fonda za privatizaciju koji je dionicama i raspolagao, što ne mijenja pravo na prvenstvenu koncesiju nad lukom Split!
Branko Buljan 2000. godine kupuje dionice TLS na burzi i tada želeći zaštititi TLS ponovo podnosi zahtjev za dodjelom prvenstvene koncesije nad lukom Split.
Lučka uprava bez temelja odbija se očitovati vezano za dodjelu koncesije u zakonskom roku od 30 dana i tek nakon 3 godine (28.4.2003.) dodjeljuje TLS-u prvenstvenu koncesiju (kao tvrtki koja je na tom području djelovala i prije uspostavljanja same Lučke uprave), no ta je koncesija bila nepotpuna:
– bez prava na raspolaganje sa 16 poslovnih prostora koje je TLS izgradila, održavala i koristila
– 75%-tno smanjenje tarife za poslove priveza i odveza; najniže na Jadranu
– bez prava na obavljanje ukrcaja i iskrcaja vozila i putnika koje Lučka Uprava nezakonito obavlja sve do 2005. (tada to pravo predaje TLS-u, ALI bez mogućnosti naplate po tom poslu)
– bez prava na obavljanje parkirališne djelatnosti (tek 2004. Lučka uprava dodjeljuje pravo na prava na obavljanje parkirališne djelatnosti TLS-u, ALI bez mogućnosti naplate po tom poslu

I ne samo da su tri godine odugovlačili s donošenjem odluke o zahtjevu TLS-a, nego su u tom međurazdoblju raspisali i natječaj za dodjelu koncesije za parkirališnu djelatnost na lučkom području putničke luke Split, iako je i ta djelatnost spadala u prvenstvenu koncesiju TLS-a. Lučka uprava ignorira tu činjenicu i parkiralište daje na korištenje (i profit) tvrtkama čiji su vlasnici članovi Upravnog vijeća Lučke uprave. Zanimljivo, sve se to događalo u vrijeme premijera, Splićanina Ive Sanadera.

Konkretno, Juroslav Buljubašić (barba od „Malo vitra“), Igor Poljak i Igor Lučić (zaposleni u Buljubašićevom SEM-u) SAMI SU SEBI DODIJELILI PARKIRALIŠNA MJESTA!! Kad je sud taj postupak osporio, onda su naručili „studiju o sigurnosti“, putem koje su TLS-u zabranili mogućnost korištenja parkirališta. Dakle, ako ne može meni u džep, onda neće nikome drugome.

Tu nastaje nova mjerljiva šteta za tvrtku TLS.

Vodeći se starim pomorskim zakonom (iz 1995.) Lučka uprava Split sama donosi tarife, pa u ožujku 2003. objedinjuje tarife za privez i odvoz i ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila. To se dogodilo u zadnji čas, jer je u listopadu iste godine na snagu stupio novi zakon prema kojemu bi TLS trebala sama donositi tarife, a Lučka uprava ih eventualno korigirati i odrediti maksimalnu visinu tarife.

Prema tom novom zakonu, 2005. godine TLS određuje tarife kao one što su Dubrovniku, no Lučka uprava ih osporava zbog čega je TLS, umjesto procijenjenih 40, godišnje prihodovala samo 6,5 milijuna kuna.

Šteta je to od 32 milijuna kuna godišnje… A da, i pripadajućih im kamata, koje se i danas zbrajaju…Tik-tak..

Uz to, Lučka uprava Split nametnula TLS-u koncesijsku naknadu koja nije predviđena zakonom, jer se ista uvodi samo za koncesije koje se dodjeljuju putem natječaja kad sudionici natječaja sami određuju visinu naknade. Ujedno je riječ i o NAJVEĆOJ koncesijskoj naknadi ikad na području RH. Određuju najmanju cijenu za usluge, a najveću cijenu za koncesiju pa ti preživi. Toga ima samo u Splitu!

Određivanjem maksimalne visine tarife od strane Lučke uprave, TLS-u je prouzročena nemjerljiva financijska šteta, jer im je Lučka uprava onemogućila pružanje i naplatu usluga koje daju sve druge luke u RH smanjenje tarifa za privez i odvoz, bez mogućnosti naplate ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila i parkirališta.

Iako po Zakonu nije bila ovlaštena jednostrano donositi tarife jer nije nadležna za obavljanje lučkih djelatnosti, Lučka uprava Split izravno je i jednostrano određivala visinu prihoda lučkih koncesionara koji su obavljali lučke djelatnosti, onemogućujući koncesionare da na tržišnom principu sami odrede tarife po kojima će obavljati lučke djelatnosti.

2013. godine Lučka uprava još uvijek osporava tarife iako je zbog donošenja novijeg zakona zbog prilagodbi EU zakonima malo su povećali tarife, iako su i dalje nerealne u odnosu na druge hrvatske luke!

Unatoč činjenici da TLS-u koncesija formalno traje do ožujka 2018., Lučka uprava Split u kolovozu 2016. (zanimljivo, taman u vrijeme odlaska Karamarka i u kaosu uoči izvanrednih parlamentarnih izbora) objavljuje otvoreni poziv za davanje na Zahtjev koncesije za obavljanje lučke djelatnosti priveza i odvez plovila i lučke djelatnosti prihvata i usmjeravanja vozila u svrhu ukrcaja i iskrcaja vozila u luci Split.

Poziv je objavljen na internetskim stranicama Lučke uprave, bez javne objave (u Narodnim novinama), bez procijenjene vrijednosti koncesije, bez izrade i obveze dostavljanja Studije o gospodarskoj opravdanosti gospodarskog korištenja koncesije, bez roka za dostavljanje Zahtjeva i bez ikakvih podataka i uvjeta glede ulaganja u lučko područje i financijskih mogućnosti Ponuditelja za zadovoljenje tih uvjeta
TLS je još ranije podnijela zahtjev za produljenje koncesije, a zbog spora koji se vodi na Upravnom sudu, Lučka uprava nije smjela raspisati nikakav natječaj!

Ponovimo, TLS je dakle nekoliko puta podnijela zahtjev za dodjelu prvenstvene koncesije, a Lučka uprava je nezakonito odgađala da bi naposljetku dodijelila TLS-u nepotpunu koncesiju (nisu bile uključene sve gore navedene stavke) i time onemogućila daljnji rad i materijalno oštetila TLS.

Uz to, Lučka uprava Split nametnula je TLS-u koncesijsku naknadu koja nije predviđena zakonom, a ujedno je riječ i o NAJVEĆOJ koncesijskoj naknadi ikad na području RH.

U rujnu 2016. kada je poznato da je HDZ dobio izbore, nova Vlada još nije formirana, a stara ne funkcionira, Lučka uprava oduzela je i takvu nepotpunu koncesiju TLS-u i predala ju u ruke zadruzi Legio Quarta pod izlikom da TLS nije plaćala koncesiju. TLS nije plaćala koncesiju jer prvenstvena koncesija nikada nije počela teći i bila predmet je sudskog spora! Zadruga koja koristi ime slavne četvrte brigade kako bi stvorili privid da se radi o splitskim braniteljima, iako s njima nema nikakve veze, nije zadovoljavala uvjete natječaja jer je imala zaposlenog samo jednog radnika. To su pokušali riješiti tako što su nagovorili 40 radnika TLS-a da preko noći prijeđu k njima. No oni su nezakonito dali otkaze, te su počeli raditi kod novog poslodavca iako su i dalje bili prijavljeni u Trajektnu luku Split i to je sve evidentirano u podacima zavoda za zapošljavanje. TLS svim radnicima redovito nastavio uplaćivati doprinose (jer nisu bili odjavljeni s posla!), a država je te doprinose primala i upisivala u mirovinski fond tih radnika. Radnici nikada formalno nisu napustili TLS. Taj je spor sada na sudu. To govori da država također nije priznala da su radnici iz TLS-a otišli zakonito. Moguće je da su bili zaposleni u obje tvrtke, niti jedna inspekcija to nije došla provjeriti!
Samim odlaskom iz TLS-a radnici, i neposredno ljudi koji su ih na to nagovorili, ugrozili su sigurnost plovidbe! Ostavili su TLS na cjedilu, ugrozili putnike i brodove koji su dali povjerenje Splitu kao destinaciji za svoje poslovanje i putovanje.

Kad podvučemo crtu, procjenjuje se da je TLS je od 1997. do sada izgubila više od 600 milijuna kuna (plus kamate)!!! Državni proračun oštećen je za višemilijunske iznose, kako zbog PDV-a koji je mogao biti plaćen od TLS-a za korištenje poslovnih prostora i razne druge usluge, tako i zbog poreza iz dobiti koji bi plaćala TLS, te zbog doprinosa plaća radnika, koji bi, da je poslovanje išlo regularno, imali višestruko veće plaće.
I nesretna Lučka uprava izgubila je, zahvaljujući vlastitim štetnim odlukama milijuna kuna, i to zbog varijabilnog dijela koncesije koji joj TLS plaća, a koji ovisi o prometu koncesionara. No članovi Upravnog vijeća profitirali su, jer su sami sebi dodjeljivali koncesije i zarađivali od korištenja poslovnih prostora, parkirališta, itd. Nabrojat ćemo samo neka vama jako poznata imena iz brojnih sličnih priča, poput Jaroslava Buljubašića, Siniše Poljaka, Igora Lučića, Branka Grgića… Uvijek prisutni, nikad sankcionirani…

Da nije riječ samo o pojedincima iz Lučke uprave, već o puno širem krugu ljudi, ukazuje i podatak da su se ročišta na splitskim sudovima odgađala već desetak puta, a da su se već ČETIRI suca IZUZELA iz postupaka, opravdavajući se raznim objašnjenima, čime se Trajektnu luku Split dovodi u nepovoljan položaj i nemogućnost nastavka poslovanja prije okončanja sudskog spora.

Na sudskom planu, nekoliko je ključnih događaja po pitanju rada TLS-a.

2004. godine Upravni sud odbija, odnosno poništava odluku o dodjeli koncesije! (TLS nastavlja poslovati po stečenom pravu)

2006. godine Lučka uprava ponovno dodjeljuje TLS-u nepotpunu koncesiju i Upravni sud je opet poništava! (TLS nastavlja poslovati po stečenom pravu)

Ne znajući više kako bi izbacila TLS iz luke, Lučka uprava Split 2009. godine žali se Ustavnom sudu na gore spomenutu odluku Upravnog suda iz 2006., IAKO NEMA PRAVO PODNOSITI USTAVNE TUŽBE jer nije dionik u sporu (dionici u postupku su bili TLS i Ministarstvo prometa).

Ustavni sud tada ukida presudu Upravnog suda i nalaže TLS-u plaćanje koncesije iako uopće nije bio nadležan da odlučuje o predmetu. ISTOVREMENO, Visoki trgovački sud (meritorniji za odluku o koncesiji!), nalaže da TLS NE MORA plaćati koncesiju!!

Naime, ako je koncesijska naknada predmet sudskog spora, ne može se tretirati kao da nije plaćena, sve do okončanja spora.

Zanimljiva je činjenica da su se čak četiri splitska suca do sada izuzela sa slučaja Trajektne luke Split. U čemu je problem? Odugovlače li namjerno ili je toliko ljudi u Splitu povezano s tim da se moraju izuzeti iz slučaja?

Spis je sada kod suca koji je obiteljski prijatelj člana Uprave Lučke uprave, on se nažalost nije izuzeo ali to možemo očekivati budući da se radi o sukobu interesa.
Ročište je odgađano 4x zaredom bez obrazloženja, čime se TLS-u odgađa mogućnost redovnog poslovanja.

TLS je podnijela zahtjev za delegaciju drugog suda i za izuzeća sutkinje Daniele Pivčević, predsjednika Općinskog suda u Splitu Gorana Čolaka i njegovog zamjenika zbog povrede Kodeksa sudačke etike i onemogućavanja pravičnog suđenja.

Što te ne ubije, to te ojača. Tvrtka je još živa i dobit će odštetu na Europskom sudu od najmanje 600 milijuna kuna, ako netko ne dođe do pameti i ne riješi slučaj ovdje prije sudskog pravorijeka.

Izvor: Hrturizam.hr, 31.5.2017.

NASTAVLJA SE RAT OKO TRAJEKTNE LUKE SPLIT

Usred sezone kroz Trajektnu luku Split, u udarnim danima vikenda dnevno prođe oko 10 tisuća vozila i 60 tisuća putnika, a godišnje oko 700 tisuća vozila i između 3 i 4 milijuna putnika. Ukupno godišnje Luka ima 17 tisuća uplova i isplova uglavnom domaćeg linijskog prometa te nešto međunarodnog teretnog prometa. Na svakom od tih plovila, vozila i putnika, zbog protuzakonitog smanjivanja tarifa i naknada Trajektna luka Split i Hrvatska izgubili su 600 milijuna kuna, kaže Branko Buljan koji sumnja da je ogroman dio novca takvim odlukama Lučke uprave otišao u privatne džepove

Iako su novom premijeru Andreju Plenkoviću, kao i ministrima u njegovoj Vladi puna usta poruka kako je došlo vrijeme za konačni obračun s raznim vrstama birokracije, nepotizma, političkih odluka vođenih lobističkim interesima pojedinih umreženih skupina, a sve ciljem da se gospodarstvenicima omogući zdravije poslovanje, općenito poboljša investicijska klima koja će rezultirati novim radnim mjestima –  izgleda da se još uvijek ništa ne miče s mrtve točke, da i dalje poteze vuku razni lobiji i ljudi iz sjene, godinama umreženi, bez obzira na političke predznake, pomno čuvajući svoja, na čudan način, da ne kažemo protuzakonito i kriminalnim radnjama stečena lena.

Fantomski natječaj

Zorni primjer tomu je slučaj Trajektne luke Split (TLS), koja već 15 godina vodi više desetaka sudskih sporova protiv tamošnje Lučke Uprave, od kojih je neke i pravomoćno dobila, što je očigledno nedovoljno da bi pravosuđe ili resorno Ministarstvo pomorstva konačno razriješilo taj gordijski čvor. Branko Buljan koji je u taj posao ušao davno, otkrio nam je brojne detalje o kalvariji kroz koju prolazi od 2005. od kada je od Lučke uprave Split preuzeo zapisnik o prvenstvenoj koncesiji na 17 godina, a koju zbog sumnjivih rabota čelništva Lučke uprave u tom razdoblju nikada nažalost nije u potpunosti ostvario. Svoje tvrdnje potkrepljuje dokumentima, zapisnicima, sudskim presudama i rješenjima, od tada pa do danas, te zaključuje da iza svega stoji dobro umreženi  interesno-politički lobi zbog kojega svoje pravo koncesionara nikad nije uspio ostvariti u punom opsegu. Radi toga, ističe, izgubljen je ogroman novac oko 600 milijuna kuna bez zateznih kamata, dio kojeg bi i s osnova PDV-a završilo i u Državnom proračunu, pa je osim Trajektne luke uvelike oštećena i država, a o čemu bi brigu trebale povesti nadležne institucije od pravosuđa do ministarstva.

No, očigledno je da nikome nije bilo stalo, a izgleda da je tome još uvijek tako, rezignirano će Buljan kojemu je Lučka uprava u rujnu „fantomskim natječajem“ otela koncesiju, i dodijelila je Udruzi Legio Quarta, koja mu je neprijateljski preuzela 44 radnika i time ih zapravo iskoristila na najgori mogući način, a sve na račun partikularno-političkih i novčanih interesa raznih umreženih lobija bez obzira na političke predznake.

Poslovanje Trajektne luke već 15 godina sustavno uništavaju ljudi u Lučkoj upravi Split koji su u sprezi s najmoćnijim političarima iz raznih opcija, tvrdi Buljan i ponavlja da je, iako mu koncesija još uvijek važi, Lučka uprava raspisala natječaj za novu koncesiju, ali u obliku javnog poziva i bez da ih je o tome uopće obavijestila. A riječ je o svim političkim opcijama koje očito kada je u pitanju interes poznaju samo jednu – novac. Zato su u slučaju spora nad Trajektnom lukom Split svoj interes našli i HDZ-ovci i SDP-ovci. Svako u svoje vrijeme pomno štiteći prljave rabote prethodnika.

Nije ih u tome spriječilo ni niz sudskih postupaka koji su u tijeku, ali ni onih koji su već završili pravomoćnim presudama kao što je ona ključna – Visokog trgovačkog suda iz 2014. po kojoj ugovor o prvenstvenoj koncesiji nije niti počeo teći. S obzirom na to, svaki je komentar suvišan, kaže Buljan. Dodaje da su Zapisnik o primopredaji ugovora o koncesiji od Lučke uprave preuzeli 2005. No, Lučka uprava ga nije poštivala i nije nam omogućila naplatu po svim djelatnostima. Smanjivala nam je tarife koje su u konačnici 60 posto manje od tarifa u drugim trajektnim lukama, a prostor za parkiralište dodijelila drugom pravnom subjektu. Usprkos svemu uredno smo izvršavali sve svoje obveze i zapošljavali 44 radnika.

Usred sezone kroz Trajektnu luku Split, u udarnim danima vikenda dnevno prođe oko 10 tisuća vozila i 60 tisuća putnika, a godišnje oko 700 tisuća vozila i između 3 i 4 milijuna putnika. Ukupno godišnje Luka ima 17 tisuća uplova i isplova uglavnom domaćeg linijskog prometa te nešto međunarodnog teretnog prometa. Na svakom od tih plovila, vozila i putnika, zbog protuzakonitog smanjivanja tarifa i naknada Trajektna luka Split i Hrvatska izgubili su 600 milijuna kuna, kaže Buljan koji sumnja da je ogroman dio novca takvim odlukama Lučke uprave otišao u privatne džepove.

Sporne visine tarifa i naknada

Govoreći o pravomoćnim presudama navodi da je Upravni sud u Splitu donio rješenje kojim je Ministarstvu pomorstva prometa i veza naloženo da odluči o prigovoru TLS-a kojeg je podnijela još u prosincu 2013. a, protiv cjenika i naknada za tarife koje im je odredila Lučka uprava suprotno ugovoru o prvenstvenoj koncesiji.

Dakle, od te 2013. ništa se nije dogodilo. Tek nedavno isti sud Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, odnosno njihovoj Upravi pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra, izdaje sudsko rješenje da u roku osam dana moraju postupiti prema presudi zbog šutnje uprave, odnosno da mora odlučiti o tri godine starom prigovoru Trajektne luke Split.

U presudi stoji da će sud ako Ministarstvo ne postupi po nalogu, u roku osam dana novčano kazniti odgovornu osobu Ministarstva, odnosno ministara Olega Butkovića.  Mora se priznati da je ovog puta Ministarstvo upravo zadnjeg dana postupilo po rješenju  čime je izbjegnuta kazna i odlučilo o prigovoru TLS-a, svrstavši se na stranu Lučke uprave koja je odredila spornu visinu tarifa i naknada. Dakle, Ministarstvo se očitovalo, no očito ne mareći za drugo rješenje tog istog suda po kojem se do okončanja postupka, odgađa provedba dodjele koncesije drugoj tvrtki, a koju je Lučka uprava provela u rujnu ove godine.

Pitanje je kako se uopće može dogoditi da o takvim stvarima Ministarstvo šuti tri godine, ne odgovara na rješenja suda, a onda ipak zbog prijetnje novčanom kaznom donosi odluku koja je u međuvremenu postala deplasirana jer je TLS koncesija oteta, a isti sud donio rješenje da se čitava stvar o dodjeli nove odgađa do okončanja sudskog spora.

No, ništa ne čudi kada niti Ministarstvo niti Lučka uprava ne reagiraju na već spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda iz 2014. po kojoj ugovor o prvenstvenoj koncesiji nije niti počeo teći. Uz sve navedeno, nevjerojatno je, da unatoč ključnom pravomoćnom sudskom odlukom Lučka uprava i Ministarstvo i dalje provode svoje rabote koje su im kroz dugi niz godina utabali lokani moćni. O svim tim radnjama predstavnici TLS obraćali su se na niz adresa, ali nažalost bez uspjeha iz čega proizlazi da su državne institucije stavljene u situaciju da podržavaju kriminal.

Inače, Lučku upravu Split osnovala je hrvatska Vlada 1997. Prije toga sve je poslove pružanja usluga brodarima obavljala Trajektna luka. Međutim ona je bila društvena firma i morala je u pretvorbu koja je izvršena 1999. Lučka uprava koncesionaru je bila dužna dati sve poslove i svu nadgradnju lučkog područja. No, ona je odmah uzela pola djelatnosti Trajektne luke kojoj su ostali samo poslovi priveza i odveza, a sve je to upriličio tadašnji ravnatelj Branko Grgić, blizak tadašnjem vrhu HDZ-a. Te su poslove uzeli ne da bi se s njima bavila Lučka uprava već da ih jednog dana daju svojim privatnim firmama, bliskim prijateljima. U tadašnjem Upravnom vijeću Lučke uprave sjedili su Juroslav Buljubašić, javnost će ga naknadno bolje upoznati s jahte „Malo vitra“ na kojoj je rado viđen gost bio Ivo Sanader, zatim Igor Poljak i Igor Lučić koji su bili zaposleni u Buljubašićevom SEM-u. Sami su sebi dodijelili parkinge na što se TLS žalila i dobila spor po kojem joj taj prostor pripada po ugovoru o koncesiji. No, prijatelji nisu mirovali te su u ime Lučke uprave naručili i platili studiju o sigurnosti radi koje je Trajektnoj luci zabranjen parking.

U otimačinu uključeni i sindikalisti

Vrlo je simptomatično da je tu milijunsku studiju izradila tvrtka Soboli u kojoj je udjele, dok nije postao ministar unutarnjih poslova u Vladi Ive Sanadera imao i Tomislav Karamarko. Koncesija za parking dodijeljena je tada tvrtki Split parking u vlasništvu samoga Igora Lučića, a druga  T-Pointu u vlasništvu brata tadašnjeg visokog županijskog dužnosnika. Sud je te odluke poništio, no parking je ostao u nadležnosti Lučke uprave. Sve se to događalo do 2001., dok je državni tajnik u Ministarstvu pomorstva bio Branko Bačić.

Ništa bolje Trajektnoj luci nje bilo ni za vrijeme lijevih Vlada, Račanove i Milanovićeve u kojoj je sav marifetluk preko šefa LU Milana Blaževskog pokrivao Branko Grčić, potpredsjednik Vlade kojemu je svesrdno ljestve „držao“ tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

U cijelu se rabotu oko otimanja koncesije Trajektnoj luci sporadično uključivao i sindikalist Ozren Matijašević kojemu su zauzvrat u Lučku upravu zaposlili kćerku. Zato Matijašević, sindikalist poznatiji po aferama nego po sindikalnom djelovanju, do zadnjeg štiti kriminal koji izvode u Lučkoj upravi Split.

Sve u svemu od 2005. odnosno od dodjele prvotne koncesije, ali i prije, od samog osnutka Lučke uprave,  potezi njezinih vodstava, bez obzira na političke predznake, puni su protuzakonitosti što svjedoče i brojni sudski sporovi, a slijedom iznijete kronologije obiluju i elementima koji ukazuju na umreženi interesni lobi koji je čitavo vrijeme uživao, a izgleda da i još uvijek uživa debelu zaštitu samog političkog vrha, ma koje boje bio, pa čak i visokih dužnosnika pojedinih sudskih istanci.

S potonjim u vezi, nameće se logično pitanje – kako je moguće da su se u zadnji mjesec dana iz sudskog spora koji se vodi na Općinskom sudu u Splitu između Trajektne luke i Lučke uprave samoinicijativno izuzela dva suca. Treći koji je imenovan navodno je kućni prijatelj jednog od čelnika Lučke uprave koji je bio bivši ravnatelj Lučke uprave, a što će se vrlo brzo utvrditi, pa će se i on morati izuzeti, a što dovoljno govori u prilog navedenome o interesnoj skupini i lobiju.

Nisu li sve navedene činjenice dovoljne da se o svemu s ciljem ustrojavanja pravne države u kojoj će se ugovori poštivati, ili će ukoliko su neodrživi vrlo brzo raskidati, pozabave najodgovorniji, a to su u ovom slučaju čelnici Ministarstva pomorstva i Ministarstva pravosuđa. Ili će, državne institucije i dalje žmiriti na protuzakonite postupke protivne sudskim odlukama i time zapravo dozvoliti da nečinjenjem i dalje budu sudionicima u kojekakvim rabotama interesnih skupina kojima je osobni interes iznad državnog i interesa lokalne zajednice zbog kojeg godinama trpe oni koji žele pošteno raditi i koji nisu, ili odbijaju biti članovi političko-interesnih skupina i plaćati nadasve poznati reket.

Autor: Mladen Ramljak

Izvor: www.tjedno.hr

Odluka o dodjeli prvenstvene koncesije Trajektnoj luci Split

Autor: mr.sc. Toni Medvidović, dipl.oec. – član uprave i direktor Trajektne luke Split

Pravni prednik Trajektne luke Split d.d. (u daljnjem tekstu: TLS) osnovana je 1961. godine i do pretvorbe i osnivanja Lučke uprave Split 1997. godine upravljala je i gospodarila cjelokupnim lučkim područjem gradske luke Split (uključujući Grad Solin, Vranjic i Kaštela), te ulaganjem vlastitih sredstava sudjelovala u izgradnji svih objekata podgradnje i nadgradnje na području luke Split (izgradnja lukobrana, poslovnih prostora u poslovno-putničkom terminalu, prometnica, parkirališta, gatova, vezova…), koristila ih i ekonomski iskorištavala (davanjem u zakup, naplatom parkinga…) te obavljala lučke djelatnosti priveza i odveza brodova, ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, parkirališnu djelatnost, lučke iskope, opskrbu brodova strujom i vodom, održavanje objekata podgradnje i nadgradnje… i naplaćivala lučke naknade i lučke pristojbe od korisnika luke.

Zakonom o morskim lukama (N.N. 108/95) su poslovi upravljanja lukom kao pomorskim dobrom preneseni na Lučke uprave (koje osniva Republika Hrvatska), te je propisana obveza društvenih poduzeća da cjelokupno lučko područje zajedno sa svim izgrađenim objektima podgradnje i nadgradnje preda na upravljanje osnovanoj lučkoj upravi (čl. 59.), ali i obveza lučke uprave da za obavljanje lučkih djelatnosti i korištenje objekata podgradnje i nadgradnje na Zahtjev dodijeli prvenstvenu koncesiju društvenom poduzeću koje je do pretvorbe upravljalo navedenim lučkim područjem (čl. 62.).

Sukladno Zakonu Trajektna luka Split d.d. je sačinila bilancu (čl. 59. st. 1. ZML-a), predala Lučkoj upravi Split na upravljanje objekte podgradnje i nadgradnje u luci koji su pomorsko dobro (čl. 59. st. 3. ZML-a), donijelo odluku o pretvorbi (čl. 60.), te po Rješenju HFP-a o pretvorbi i upisu u sudski registar, dana 17. 01. 2000.g. podnijela Lučkoj upravi Split zahtjev za dodjelu prvenstvene koncesije (čl. 61. st. 2. ZML-a) za sve gore navedene lučke djelatnosti koje je obavljala i objekte podgradnje i nadgradnje u putničkoj luci Split koje je koristila do pretvorbe.

Međutim, nakon podnošenja Zahtjeva za dodjelu prvenstvene koncesije (u daljnjem tekstu: Zahtjev) za Trajektnu luku Split nastaju značajni problemi uzrokovani očito drugačijim osobnim, ekonomskim i političkim interesima pojedinih članova Upravnog vijeća Lučke uprave Split.

Tako LUS, prije donošenja odluke o Zahtjevu TLS-a, prvo raspisuje natječaj za dodjelu koncesije za parkirališnu djelatnost na lučkom području putničke luke Split i, upkos činjenici da se TLS kao ovlaštenik prvenstvene koncesije prijavila na natječaj i upozorila LUS da je navedeni dio lučkog područja bila dužna dodijeliti u prvenstvenu koncesiju TLS, daje koncesiju za parkirališnu djelatnost pravnim osobama čiji su vlasnici (osnivači) članovi Upravnog vijeća Split, zbog čega TLS izjavljuje žalbu, te podnosi tužbu Upravnom sudu RH koji Presudom Us-5949/2001 od 23. 01. 2003.g. poništava navedenu odluku LUS.

Dakle, umjesto da odmah po podnošenju Zahtjeva dodijeli prvenstvenu koncesiju TLS, LUS Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije Trajektnoj luci Split d.d. donosi prvi puta tek 28. 04. 2003.g., dakle nakon više od tri godine od podnošenja Zahtjeva TLS, kojom protivno čl. 62. Zakona o morskim lukama:

– nije dodijelila TLS u prvenstvenu koncesiju lučko područje putničke luke Split predviđeno za parking (dio obale Kneza Domagoja – parkirališna zona II i parkirališna zona IV, te parkirališne zone I, VI, VII i VIII), a niti parkirališnu djelatnost na cjelokupnom lučkom području luke Split, već je ponovo raspisala natječaj i ponovo istim pravnim osobama dodijelila koncesiju za parkirališnu djelatnost na lučkom području luke Split, te istodobno TLS za ulazak na (rampom) ograđeno lučko područje luke Split naplaćuje TLS godišnju magnetsku karticu za parking i to 250,00 kuna po magnetskoj kartici (pomoću koje se rampa podiže i spušta), pa tako samo od Trajektne luke Split godišnje za 53 radnika naplati 13.250,00 kuna.

– nije dodijelila TLS u prvenstvenu koncesiju 16 poslovnih prostora ukupne površine od cca 1229 m2 u zgradi pomorsko-putničkog Terminala u luci Split, Gat sv. Duje 1., koje je TLS nesporno koristila do pretvorbe, odnosno koje je TLS izgradila vlastitim sredstvima, te koje je održavala i davala u zakup trećim osobama sve do osnivanja Lučke uprave Split, već ih, protivno čl. 21. st. 2., čl. 59. st. 5. i čl. 62. Zakona o morskim lukama nezakonito sama koristi dajući ih u zakup drugim pravnim i fizičkim osobama i od davanja ostvaruje protupravni profit (iako je osnovana kao neprofitna ustanova) a na koju nezakonitost ju je upozorila i Državna revizija u tri revizorska izvješća (od 2005., 2008. i 2012.g.)!?!

– lučku djelatnost lučki iskopi u luci Split (bazen gradska luka, solinski, vranjički i kaštelanski bazen) iako joj je dodijelila u prvenstvenu koncesiju LUS do danas nije predala na obavljanje Trajektnoj luci Split i angažirala ju za obavljanje poslova lučkih iskopa (iako iako je svake godine od 2003.g. planirala izvođenje lučkih iskopa), dakle niti nakon 11 godina od njezine dodjele u prvenstvenu, odnosno ni nakon punih 14 godina od podnošenja Zahtjeva TLS-a za dodjelu prvenstvene koncesije!?! zbog čega TLS od te lučke djelatnosti već 11 godina NEMA PRIHODA iako joj svake godine nastaju troškovi održavanja plovne mehanizacije (brodova i grtalica) te troškovi radnika zaposlenih za obavljanje navedenih poslova.

Istodobno s donošenjem Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije LUS dana 25. 04. 2003.g. donosi i Odluku o dopuni tarifa lučkih naknada kojom je protivno čl. 20. ZML-a:

– „Cjenikom (Tarifom) naknada za obavljanje djelatnosti priveza, odveza, ukrcaja i iskrcaja vozila u/sa brodova“ drastično snizila postojeću tarifu lučkih naknada za obavljanje lučke djelatnosti priveza i odveza brodova za više od 50 %, te ukinula naplatu posebne naknade za privez i posebne naknade za odvez u domaćem prometu (odredivši da se privez i odvez naplaćuju zajedno) zbog čega Trajektna luka Split d.d. od obavljanja lučke djelatnosti PRIVEZA i ODVEZA BRODOVA, koja joj je dodijeljena u prvenstvenu koncesiju, ostvaruje 75 % niže prihode nego li ih je ostvarivala do 2003.g., te istodobno

– odredila jednu tarifu i to „Cjenik (Tarifa) naknada za obavljanje djelatnosti priveza, odveza, ukrcaja i iskrcaja vozila u/sa brodova“ za dvije nespojive Zakonom propisane različite vrste lučkih djelatnosti i to lučku djelatnost priveza i odveza brodova… (koja se obračunava prema bruto registarskoj toni broda) i lučku djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila (koja se obračunava prema broju ukrcanih putnika i vozila u/sa broda) zbog čega TLS od obavljanja lučke djelatnosti UKRCAJA I ISKRCAJA PUTNIKA I VOZILA, koja joj je dodijeljena u prvenstvenu koncesiju, ne ostvaruje nikakve prihode jer joj LUS za obavljanje te vrste djelatnosti nije odredila posebnu tarifu iako je to po čl. 20. st. 1. ZML-a bila dužna i obvezna, čime su joj rashodi povećani za 50 %!

– odredila najnižu tarifu/cijenik za lučku djelatnost davanja vode brodovima u Republici Hrvatskoj u iznosu od 13,60 kn/m3 vode (dakle, duplo nižu od iste tarife nego što je ta Tarifa u drugim hrvatskim lukama)

– odredilo najnižu tarifu/cijenik za lučku djelatnost davanja struje brodovima u Republici Hrvatskoj u iznosu od 1,1 kn/kwh struje (dakle, troduplo nižu od iste tarife nego što je u drugim hrvatskim lukama, odnosno prisilila je Trajektnu luku Split d.d. da godinama prodaje električnu energiju po cijeni ispod nabavne cijene), te propustila Trajektnoj luci Split d.d. odrediti paušal za priključak brodova na struju od 12 EUR (koji je istom Tarifom odredila drugim hrvatskim lukama)?!?

– propustila odrediti posebnu Tarifu za davanje u zakup poslovnih prostora, za parkirališnu djelatnost, odnosno davanja u zakup betonskog zemljišta, za naplatu cestarine za korištenje prometnica u putničkoj gradskoj luci Split, za lučke iskope, naknadu za uslugu čekanja radnika u slučaju kašnjenja broda, što imaju za pravo sve hrvatske luke osim Trajektne luke Split d.d.,

– odredila naknadu za noćni (prekovremeni) rad Trajektnoj luci Split d.d. u iznosu za 25 % višem od redovne Tarife (dakle, duplo manje od iste naknade drugim hrvatskim lukama), odredila naknadu za rad na državni praznik Trajektnoj luci Split u iznosu za 50 % višem od redovne tarife u istoj luci (dakle, troduplo manje od naknade drugih hrvatskih luka), odredila redovno radno vrijeme od 06.00 sati do 22.00 sata (dakle, dva sata duže nego drugim hrvatskim lukama, čime su Trajektnoj luci Split odredili naknadu za noćni rad dva sata kraće).

Dakle, zbog navedenih nezakonitih Odluka LUS o dodjeli prvenstvene koncesije i o izmjenama i dopunama Tarifa lučkih naknada (koju LUS nije povisivala punih 10 godina) prihodi TLS-a od priveza i odveza brodova smanjeni su s iznosa od 11.703.826,00 kn ostvarenih u 2002.g. (dakle prije dodjele koncesije i određivanja Tarifa) na iznos od 8.317.550,00 kn ostvarenih u 2011.g. (što je smanjenje prihoda za 29 %) iako su zbog povećanja prometa u luci trebali iznositi preko 20.000.000,00 kn a koja šteta je duplo veća kad se uzme u obzir da je LUS za sebe zadržala prihode od lučke djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila a na TLS prenijela trošak obavljanja te djelatnosti bez mogućnosti naplate naknade.

Istodobno, prihodi Lučke uprave Split od lučkih pristojbi POVEĆANI su s iznosa od 13.334.210 kn ostvarenih u 2002.g. na iznos od 24.606.892 kn ostvarenih u 2011.g. (dakle prihodi su joj udvostručeni), , dok su prihodi državnog brodara Jadrolinija d.d. (koji obavlja 55 % ukupnog prihoda u luci Split) POVEĆANI s iznosa od 630.405.341,00 kn ostvarenih u 2002. godini na iznos od 920.875.700,00 kuna ostvarenih u 2011. godini (dakle za gotovo 300.000.000,00 kuna, odnosno za 32 %).

Iz navedenog nesporno proizlazi da se Lučka uprava Split prilikom određivanje Tarifa lučkih naknada LUS očito NIJE VODILA načelom zaštite javnih interesa (zaštite korisnika lučkih usluga) a niti zaštite interesa TLS kao ovlaštenika koncesije (koji se zasniva na načelima savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, zabrane prouzročenja štete, slobode tržišta, te jednakosti i ravnopravnosti sudionika u obveznopravnom odnosu), već je sniženjem Tarife za privez i odvez brodova i opskrbe brodova vodom i strujom, odnosno odbijanjem njihovog povišenja, te neodređivanjem posebne tarife za lučku djelatnost ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila OČIGLEDNO bila vođena namjerom povećanja svojih prihoda na trošak TLS-a, odnosno namjerom tržišnog i ekonomskog uništenja TLS-a.

Rezultat navedenih nezakoniti odluka LUS je da se u luci Split za brod od 3000 brt naplaćuje naknada za privez i odvez (u koju je uključena i naknada za ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila) u iznosu od 400,00 kuna, dok se u luci Pula naplaćuje naknada od 1.490,94 kn (tj. posebno za privez 745,47 kn i posebno za odvez 745,47 kn), Rijeka naknada od 1490,94 kn (tj. posebno za privez 745,47 kn i posebno za odvez 745,47 kn), Zadar naknada od 1.295,16 kn (tj. posebno za privez 647,58 kn i posebno za odvez 647,58 kn), Šibenik naknada od 1.295,16 kn (tj. posebno za privez 647,58 kn i posebno za odvez 647,58 kn), Ploče naknada od 1.536,12 kn (tj. posebno za privez 768,06 kn i posebno za odvez 768,06 kn), te Dubrovnik naknada od 1.799,82 kn (tj. posebno za privez 899,91 kn i posebno za odvez u iznosu od 899,91 kn).

TLS je ponovo izjavila žalbu (koju je Ministarstvo ponovo odbilo) i podnijela tužbu Upravnom sudu RH protiv Odluke LUS o dodjeli koncesije za parkirališnu djelatnost drugim pravnim osobama, te je Upravni sud RH Presudom br. Us-7077/2003 od 19. 02. 2004.g. sam presudio o pravu TLS na dodjelu parkirališne djelatnosti „Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-5949/2001 od 23. siječnja 2003.g… Sud je zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za raspisivanje javnog natječaja za dodjelu koncesije za parkirališnu djelatnost prije donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za dodjelu prvenstvene koncesije, kao trgovačkom društvu koje je nastalo pretvorbom, a u smislu članka 61. stavka 3. Zakona o morskim lukama. Pored toga Sud je izrazio shvaćanje da parkirališna djelatnost spada u ostale gospodarske djelatnosti koje su u neposrednoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi s lučkim djelatnostima u lukama otvorenim za javni promet, a sukladno čl. 9. stavku 1. alineji 5. Zakona o morskim lukama, pa da stoga parkirališnu djelatnost nije moguće izdvojiti iz jedinstvene djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila i pružanje usluga putnicima, pa se ista ne može niti izdvojiti iz prvenstvene koncesije, te stoga nije mogla biti niti predmetom natječaja, već prvenstvene koncesije za koju je u zakonskom roku tužitelj podnio zahtjev.“ koju Presudu je potvrdio i Ustavni sud RH Odlukom U-III-1584/2004 od 10. 11. 2004.g.

Istodobno je Upravni sud RH Presudom br. Us-7076/2003 od 19. 02. 2004.g., poništio Rješenje Ministarstva, kojim je odbijena njegova žalba, koje je u izvršenju te Presude poništilo Odluku LUS o dodjeli prvenstvene koncesije TLS od 28. 04. 2003.g.

Međutim, LUS ni prilikom donošenja nove Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije od 21. lipnja 2004. a ni prilikom donošenja Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije od 23. 02. 2006.g. opet nije poštivala pravni stav Upravnog suda RH, niti joj je u koncesiju dodijelila cjelokupno lučko područje Luke Split (parkirališta, poslovne prostore…), već joj je dodijelila u prvenstvenu koncesiju parkirališnu djelatnost u funkciji ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, te joj istodobno ZABRANILA obavljanje i naplatu parkirališne djelatnosti na lučkom području koje joj je dodijelila u koncesiju (zbog navodne sigurnosti plovidbe u luci)!

Zbog navedenog, Upravni sud RH je svojim Presudama broj: Us-10744/2004-6 od 30. 11. 2005.g., Us-12056/2010-3 od 05. 01. 2011.g. i Us-2006/2007-4 od 08. 06. 2011.g., te Ustavni sud RH Odlukom broj: U-III-3579/2006 od 27. 10. 2010.g., opet sam presudio stvar i poništio i Odluku LUS o dodjeli prvenstvene koncesije od 21. lipnja 2004. i Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije od 23. 02. 2006.g., te naložio LUS da u ponovljenom postupku donese novu na zakonu osnovanu odluku pridržavajući se pravnih stavova Upravnog i Ustavnog suda RH.

Međutim, LUČKA UPRAVA SPLIT uporno postupa protivno pravnim shvaćanjima i nalozima Upravnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržanim u pravomoćnim Presudama br. Us-5949/2001 od 23. 01. 2003.g., br. Us-7077/2003 od 19. 02. 2004.g., Us-2006/2007-4 od 08. 06. 2011.g., te U-III-1584/2004 od 10. 11. 2004.g. i U-III-3579/2006 od 27. 10. 2010.g., te odbija donijeti novu na zakonu osnovanu i pravnim shvaćanjima Upravnog i Ustavnog suda RH utemeljenu Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije Trajektnoj luci Split već protiv tih Presuda podnosi ustavne tužbe, na koji način grubo krši Zakon, prava TLS-a i iskazuje uporno i dugogodišnje nepoštivanje nadređenih pravosudnih tijela RH-a!

Rezultat svih gore navedenih povreda je činjenica da niti nakon punih 14 godina od podnošenja Zahtjeva za dodjelu prvenstvene koncesije, TLS još uvijek nema prvenstvene koncesije.

Izvor: www.pomorskodobro.hr

Koncesija, prvenstvena koncesija i Zakon o pomorskom dobru

Tko ima pravo prvenstvene koncesije, koji zakoni to reguliraju i koliko ona traje.

Pojam koncesija pojavljuje se još u rimsko doba, a na našim prostorima krajem ’80-ih godina prošlog stoljeća. Prvo je tu bio savezni Zakon o stranim ulaganjima, a nakon osamostaljenja, 1990. Hrvatska je donijela i svoj prvi Zakon o koncesijama. Prema hrvatskom ustavu, posebnu zaštitu imaju more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, zakonom se točno određuje na koji način se mogu koristiti hrvatska dobra te uz koju naknadu i koja ograničenja.

Postoje tri vrste koncesija, odnosno prava koje se stječu ugovorom – koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, koncesija za javne radove, te koncesija za javne usluge. Propisane su Zakonom o koncesijama i velikim brojem drugih zakona kao što je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.

Ugovor o koncesiji je ugovor koji su sklopili davatelj koncesije s jedne strane i – gospodarski subjekt kao odabrani najpovoljniji ponuditelj, odnosno gospodarski subjekt kojem je koncesija dana na temelju neposrednog zahtjeva – s druge strane, a sadrži odredbe o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz danu koncesiju.

Prvenstvena koncesija i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama

Pojam prvenstvena koncesija pojavljuje se tijekom procesa pretvorbe društvenog vlasništva u privatno, konkretno u području lučkih djelatnosti.

Upravo Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama prvenstvenu koncesiju definira kao prvenstveno pravo obavljanja lučkih djelatnosti i korištenje objekata lučke infrastrukture od strane trgovačkih društava nastalih pretvorbom društvenog poduzeća luka. Zakon podrazumijeva: razvrstaj morskih luka, lučko područje, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, izgradnju i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje, osnivanje, ustrojstvo i djelatnost lučkih uprava, osnovne odredbe o redu u morskim lukama te pretvorbu postojećih društvenih poduzeća luka.

Tako su i domaće lučke uprave, nakon što ih je država ustrojila, dale prvenstvenu koncesiju na 12 godina svim trgovačkim društvima (donedavnim društvenim poduzećima) koja su to pismenim putem i zatražila. Tek ako nositelj prava prvenstvene koncesije ne zatraži to pravo pismenim putem, lučka uprava raspisuje javni natječaj za dodjelu koncesije.

Tijekom ili po isteku 12 godina prvenstvene koncesije, a sukladno Zakonu o pomorskom dobru, Lučka upravo ima pravo, na zahtjev ovlaštenika i uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, produžiti rok trajanja koncesije do 50 godina, što se dogodilo s nekim lukama, poput Rijeke, Šibenika ili Zadra.